Kornati
NP ” Kornati ” zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s približno 185 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka čini tek manje od 1/4 ukupne površine, dok je sve ostalo morski ekosustav. Dojmljiv kontrast škrtog, naizgled polupustinjskog i negostoljubivog kopna s jedne strane, te biološki i geomorfološki vrlo raznolikog i bogatog podmorja s druge strane, jedna je od temeljnih odlika ovog prostora.
Uzroke ovakvog kontrasta treba tražiti prije svega u fenomenu zvanom “krš”, a koji je bez dvojbe jedan od najvrijednijih prirodnih resursa hrvatskog prostora uopće i to kao vrijednost svjetskih razmjera (locus typicus krša nalazi se upravo u hrvatskim Dinaridima). U kornatskim karbonatnim terenima (vapnenci i dolomiti), koji su – s dužim ili kraćim prekidima – već 65 milijuna godina izloženi atmosferskom utjecaju i intenzivnim procesima okršavanja (korozije i erozije), možemo naći gotovo sve krške oblike kao i u ostalim dijelovima hrvatskog krškog prostora (spilje, jame, škrape itd.). Ipak, zbog neistraženosti, ili barem nedovoljne istraženosti, ovaj “ljuti” kornatski krš još uvijek u sebi krije brojne tajne – kako u geološkom, tako i u biološkom pogledu. Čuvene kornatske “krune” (strmci ili litice) okrenute prema otvorenom moru, a koje karakteriziraju većinu vanjskih otoka u Pučinskom otočnom nizu, posebna su odlika i vrijednost ovog prostora.
Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom.